"Bila je 1974. Imao sam deset godina, poznavao igrače i momčadi do posljednjeg detalja. Bilo je to prvo svjetsko prvenstvo koje sam gledao potpuno svjesno, a održano je u Njemačkoj. Čak sam i kupio album za sličice Munchen 1974., imena igrača znao sam i prije nego što je prvenstvo počelo. Bio sam spreman, a Italija je bila među favoritima.“

U svom romanu „Želim biti kao drugi“ Francesco Piccolo nas upoznaje sa svjetskim prvenstvom u nogometu održanom 1974. koje je po mnogočemu bilo zanimljivo. Nogometni znalci će znati koja su se sve sportska iznenađenja dogodila na tom prvenstvu, tko je slavio, a tko je bio tužan. Također, to je prvenstvo donekle bilo u sjeni epidemije jedne bolesti koja se te godine širila Europom i svijetom, dakle održano je s emocijama koje prate i vrijeme u kojem živimo.

Možete li istražiti koja se opasna zarazna bolest širila Europom i svijetom 1974. godine?

Tada desetogodišnji Francesco Piccolo skuplja samoljepljive sličice nogometaša, kao što i danas skupljaju mnoga djeca i odrasli diljem svijeta. Kako su tada, nešto prije i nešto kasnije izgledali albumi sa sličicama nogometaša i svjetskih prvenstava?

Od 1970. godine albume sa sličicama nogometaša izdaje nakladnička kuća Panini, a i kupovina sličica u paketićima kakvu danas poznajemo zamisao je iste kuće, odnosno njezinih osnivača braće Panini. Albumi su postojali i prije te godine, ali o njima je teško govoriti i ući im u trag jer su ih za različite zemlje svijeta radili različiti izdavači. Album iz 1970. je poseban iz više razloga: danas to ne možete zamisliti, ali sličice u tom albumu nisu bile samoljepljive, već su se morale lijepiti ljepilom na predviđena mjesta; to je prvi album predstavljen izvan Italije i ima nekoliko inačica prilagođenih inozemnom tržištu- talijansku, englesku i internacionalnu, s tim da se internacionalna verzija prodavala u Zapadnoj Njemačkoj, Španjolskoj i Francuskoj. Ovo je najskuplji album među kolekcionarima.

Album „ Munchen 1974.“, onaj o kojem govori Piccolo, sličniji je albumima kakve danas poznajemo utoliko što su sve sličice u njemu bile samoljepljive. Nakon velikog uspjeha albuma iz 1970., ovaj album je izdan u cijelom svijetu, a preveden je na šest jezika. Ima 400 samoljepljivih sličica, a osim talijanskog čak pet izdanja za različita tržišta: englesko, njemačko, francusko, nizozemsko i jugoslavensko.

Nakon ovog albuma samoljepljive sličice u izdanju ove izdavačke kuće prate svako svjetsko prvenstvo, a u razmjeni sličica sudjeluju djeca i odrasli iz cijeloga svijeta. Ako se i Vi svrstavate među kolekcionare ili to namjeravate postati, dobro razmislite prije nego što (od)bacite sličicu iz nekog albuma koju već imate u pet primjeraka ili album vezan uz neko od prethodnih prvenstava jer možda baš ta sličica nedostaje nekome u svijetu da bi ispunio svoj album. Također, što su albumi i sličice stariji, to im cijena više raste. Možda Vam jednog dana donesu zaradu!

Izvori:

Francesco Piccolo: „Želim biti kao drugi“, Hena com., 2015.

http://stickerpedia10.blogspot.com/2018/03/povijest-panini-slicica-i-albuma.html

Pripremila: Javorka Milković