‘Slijep si i skijaš? Nemoguće!’
Rea Hraski i Kristijan Knežević dokazuju da je uspjeh moguć bez obzira na prepreke. Knežević skija s pomoću svog vodiča s kojim komunicira putem Bluetooth slušalica, a Hraski kreće kada joj semafor pokaže da može startati
Kada sam prvi put stao na skije, bilo je strašno. Ali, kada sam krenuo, nisam više mogao stati. Kada se spustiš, kada ti u kacigi počne zujati onaj vjetar, to je milina, kaže Kristijan Knežević
Javnosti je malo poznato da Hrvatska osim Janice Kostelić u skijanju ima još jednu osvajačicu europskih i svjetskih medalja. Isto tako. Hrvatima nije poznato da imaju mušku skijašku nadu. "Kad kažem da sam slijep i skijam, ljudi me u nevjerici ispituju kako je to moguće", govori Kristijan Knežević. 22-godišnji Osječanin. Kristijan je visoko slabovidna osoba, ali ga to ne sprečava da se bavi sportom. Treniranje plivanje, jahanje, karate i nogomet. No prava se "kemija" dogodila tek na skijaškoj stazi.
TIMSKI SPORT
"Kada sam prvi put stao na skije, bilo je strašno. Padao sam i mrzio to", govori Knežević o počecima. "Ali kada sam krenuo, nisam mogao stati. Kada se spustiš, kada ti u kacigi počne zujati vjetar, to je milina", dodaje. Prije tri godine Knežević se počeo profesionalno baviti tim sportom. "Nisam znao u što se upuštam, ali ipak sam pristao". objašnjava. Slična iskustva imala je i Rea Hraski, 22-godišnja Zagrepčanka. "Prvi put sam stala na skije s tri godine i nije išlo. Bilo je hladno, pancerice su bile teške, plakala sam", govori Hraski. "Sa sedam sam godina ponovno pokušala i odmah proskijala". Tako svoje početke opisuje ponajbolja svjetska gluha skijašica. Hraski je osvajačica brojnih europskih i svjetskih medalja te velikih kristalnih globusa. Ipak. najdraža joj je bronca u slalomu koju je 2007. godine osvojila na Olimpijskim igrama gluhih u Salt l.ake City-ju.
Knežević objašnjava kako je skijanje među slijepim i slabovidmm osobama gotovo timski sport. Svaki skijaš ima vodiča na stazi koji starta nekoliko sekundi prije njih te ga skijaši slijede cijelom stazom. Oni su tijekom trke povezani s pomoću Bluetooth slušalica i mikrofona koji im se nalaze u kacigi. "Vodič govori skijašu kada dolazi koji zavoj, venda ili skok, ali komunikacija tijekom trke pokušava se svesti na minimum radi bolje koncentracije", objašnjava Knežević. Njega na stazi prati vodičica i trenerica, Ana Žigman, koja radi kao trenerica u Skijaškom klubu osoba s invaliditetom Sljeme. Posao obavlja volonterski što joj nije problem.
NEOPISIV OSJEĆAJ
Žigman dodaje da su joj najveća motivacija zadovoljna lica skijaša kada proskijaju slazom. "To je neopisiv osjećaj", govori i objašnjava kako su oni najzahvalniji skijaši. "Od njih nikada nećete čuti da nešto ne žele, uvijek će dati sve od sebe", ističe Žigman. Između skijaša i vodiča najvažnije je povjerenje kako bi se trka sretno privela kraju. Kada ta veza ne funkcionira tada "možeš završiti u drvetu, ogradi, šumi ili u ljudima", smijući se govori Knežević i dodaje da je sve to odradio. "Veza koju uspostavite sa skijasem je nevjerojatna. Vaš je rezultat na kraju plod timskog rada", govori Žigman. Hraski je kao devetogodišnjakinja bila među sto djece u Hrvatskoj kojima je besplatno ugrađena pužiiica. Međutim, kad skija. Hraski ne koristi slušna pomagala. "Prema pravilima ne smijemo imati slušni aparat", objašnjava Hraski i dodaje kako bi im aparat smetao i zbog nošenja kacige. Gluhi skijaši kreću uz pomoć semafora na kojem vide znak za start. Kad Hraski skija na Svjetskom skijaškom kupu sa skijašima koji nemaju problema sa sluhom, zamoli ljude na startu da joj pokažu znak da krene. Osim što je uspješna skijašica. Hraski studira kineziologiju te nikada nije imala problema zbog izostanaka ni s polaganjima ispita jer fakultet prepoznaje njezine uspjehe. Koje je prepoznao i predsjednik RH Ivo Josipović koji ju je odlikovao Redom hrvatskog pletera. Želja joj je raditi kao trenerica nakon skijaške karijere. "Željela bih trenirati i pripremati sportaše u natjecanja u raznim sportovima i raditi s gluhom i nagluhom djecom u sportskim vrtićima", navodi Hraski.
BEZ FINANCIJSKE PODRŠKE
Knežević je student Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta koji se osim skijanjem bavi i specifičnim sportom za slijepe osobe, goalballom. Osim što igra za Goalball klub slijepih Zagreb, on je i predsjednik tog kluba, te reprezentativac Hrvatske. Iako imaju potporu svoje okoline, trenera i fakulteta, ovo dvoje sportaša susreće se s nekim drugim problemima, financijske naravi, medijskog ignoriranja te desenzibilizirane javnosti. Iza Kneževića stoji Hrvatski paraolimpijski odbor, ali skijanje je skup sport, a HPO treba financirati i brojne druge sportove. Za razliku od Hrvatskog skijaškog saveza koji ima sponzore što financiraju skijaše, skijaši s invaliditetom ih nemaju. Da bi privukli sponzore, potrebni su im vrhunski rezultati, a za njih im je potreban novac koji nemaju, objašnjava Knežević te dodaje da je teško uopće naći sponzore koji bi financirao sponaše s invaliditetom. "Ljudima se to čini kao bacanje novca", ističe. Hraski govori da ljudi rijetko uopće znaju njezine uspjehe. "Sigurna sam da 99 posto ljudi u Hrvatskoj uopće ne zna da postoje Olimpijske igre za gluhe", žali se Hraski. "Hrvatski savez gluhih prilično je zatvoren, tako da oni ne objavljuju moje rezultate, a da to ne čini moj otac, nilko drugi i ne bi to učinio", dodaje. I ona je suočena s financijskim teškoćama. Njoj, naime, kao vrhunskoj sportašici, nisu omogućeni čak ni kompetentni treneri nego joj trenersku i ostale vezane dužnosti obavlja otac, profesor Željko Hraski.
Anja Stanko
Global – Hrvatska, 1.12.2014.
Izvor: HSS-info, glasilo Hrvatskog saveza slijepih broj 1/2015.