Učenici 4a. razreda naše škole u Knjižnici za djecu s oštećenjem vida prisustvovali su radionici u povodu Dana osoba s invaliditetom 3. prosinca.
Nakon uvoda u kojem smo razgovarali o tome što znači riječ invaliditet i kakve sve vrste invaliditeta postoje, učenici su se podijelili u dvije skupine. Jedna skupina trebala je navesti što više stvari koje osobe s invaliditetom mogu raditi, dok je druga skupina trebala navesti što više stvari koje osobe s invaliditetom ne mogu raditi.
Skupina koja je trebala navesti ono što ove osobe mogu raditi imala je uvjerljivo više stvari na svom popisu, a odgovori su bili:
Mogu jesti, mogu disati, mogu kuhati, mogu ići u školu, mogu slušati glazbu, mogu čitati i …
Skupina koja je navodila ono što ne mogu raditi, navela je niz stvari za koje su sami naglasili da ih osobe s invaliditetom ipak mogu raditi ako im malo pomognemo i prilagodimo uvjete.
Primjeri su sljedeći:
Osoba u kolicima može ići u školu ako nema stepenica,
Slijepa osoba može ući u bus pomoću štapa, prijeći cestu pomoću zvučnog semafora,
Slijepa osoba može čitati, ako su knjige prilagođene,
Osobe s invaliditetom mogu se baviti sportom koji je prilagođen njihovim mogućnostima i …
Zaključili smo da osobe s invaliditetom mogu raditi sve ono što i ostali ljudi uz pomoć društva koje će im pomoći kroz prilagodbu njihove okoline.
Obzirom da se radionica odvijala u Knjižnici za djecu s oštećenjem vida, učenici su dobili priliku da sami pokušaju napraviti neke radnje iz svakodnevnog života bez upotrebe vida, poput slijepih osoba. Tako su pomoću poveza imali nekoliko zadataka, a prvi od njih bio je namazati sir na kruh. Kako bi im ipak malo olakšali, svaki učenik pokraj sebe imao je videćeg vodiča koji mu je pomagao usmenim uputama. Tako su učenici uz vlastito iskustvo sljepoće, dobili iskustvo davanja usmenih uputa slijepoj osobi. Kako te upute trebaju biti vrlo konkretne i jasne, učenici su uvidjeli kako to i nije lako brzo i točno objasniti gdje se nalazi određen predmet.
Kada su svi pojeli krug koji su sami namazali, došao je na red i napitak. Svi su morali sami sebi pripremiti Cedevitu bez upotrebe vida. Kako ne bi nakon doručka otišli u školu bez pranja zubi, učenici su si morali staviti pastu na četkicu za zube. Kako je vesela bila ova iskustvena radionica svjedoče slike u prilogu.
Vlastito iskustvo uvijek je ono iz kojeg najbolje učimo o svijetu koji nas okružuje, stoga je ovakav način senzibiliziranja djece, najbolji način za izgradnju senzibilnijeg i tolerantnijeg društva u budućnosti.
Voditeljica knjižnice,
Tanja Šupe, prof.