Dok neki znanstvenici rade na razvoju očnih implantanata koji slijepima mogu pomoći, u Australiji rade na sustavu koji zaobilazi oko i slike šalje u mozak
Australski znanstvenici sa Sveučilišta Monash rade na razvoju nove vrste bioničkog oka koje može potpuno ‘premostiti’ naše oko, a trenutno su u procesu pronalaska volontera na kojima bi se obavio ovaj eksperimentalni postupak.
Kako bi slijepima vratili neki oblik vida, znanstvenici planiraju ugraditi 11 malenih ‘pločica’ u dijelove mozga koji su zaduženi za vizualne podražaje, piše New Scientist.
Svaka ta ‘pločica’ opremljena je sa 43 elektrode koje bi trebale stimulirati mozak s električnim signalima u nastojanju da mozak vidi svjetlosne točke, slične pikselima.
Takav bi sustav trebao kreirati sliku od 500 piksela, dok zdravo ljudsko oko ima između 1 i 2 milijuna piksela.
Naravno, ovo se ne može mjeriti sa zdravim okom, ali slijepi bi barem dobili neko olakšanje u životu jer bi imali grubu sliku svijeta oko sebe.
Inače, sustav će se sastojati od naočala koje će imati digitalnu kameru, senzor koji prati pokrete oka i usmjeruje kameru. U naočalama će biti još i digitalni procesor te sustav za bežični prijenos signala u mozak.
– Procesor slike je kao karikaturist. On mora predstaviti kompleksnu situaciju s minimalnom količinom informacija – objašnjava Arthur Lowery sa Sveučilišta Monash.
Dok Australci tek traže volontere koji su nedavno ostali slijepi, jer nisu sigurni hoće li ovakav sustav raditi na onima koji su slijepi od rođenja, zahvaljujući drugoj vrsti bioničkog oka, Carmen Torres iz SAD-a progledala je nakon 13 godina.
Ona je počela gubiti vid još kad je imala 18 godina zbog retinitisa pigmentose. Vid joj se od tada sve više pogoršavao, a s 45 godina postala je posve slijepa. Ona je jedna od tek stotinjak pacijenata na svijetu kojima je ugrađeno umjetno oko.
Prošle godine bila je na operaciji i ugrađen joj je očni implantant Argus II. Sustav funkcionira na sljedeći način: pacijent nosi specijalne naočale koje su opremljene minijaturnom kamerom, kamerica snima sve u vidokrugu osobe. Fotografije pritom tumači maleno nosivo računalo, koje potom šalje slike nazad u implantant.
Torres je prvo trebala naučiti razumjeti te slike koje joj se emitiraju.
– To je bilo kao da učite novi jezik. Trebalo je vremena, ali sada mogu vidjeti i zvijezde na nebu – izjavio je Torres.
Izvor: HSS-info, glasilo Hrvatskog saveza slijepih