Podrazumijeva se da kao roditelji ili skrbnici želimo da nam djeca budu sigurna. Brinemo za njihovu dobrobit svakodnevno, nastojimo ih zaštititi od ozljeda,

neugodnih iskustava, stresa i boli. Ali, osim realnih opasnosti, postoji i jedna koje često nismo svjesni: pretjerano nastojanje da djeca ostanu sigurna.

Naime, dokazano je da pretjerivanje u zaštitničkom odnosu donosi više štete nego koristi.

 

Stalna briga i pretjerano zaštitnički stav onemogućuju djeci razvijanje vještina koje su neophodne kako bi u odrasloj dobi bila snažna i uspješna. Također,

takav stil odgoja negativno djeluje na razvoj dječjeg samopoštovanja i samim tim samopouzdanja, jer šalje poruku da nisu sposobna brinuti se za sebe. Time

im uvjetujemo da sumnjaju u vlastite odluke. Djeca, u konačnici, nikad ne dobiju priliku odlučivati o vlastitim izborima, pa samim time i učiti na vlastitim

pogreškama.

Nadalje, prezaštićena djeca postaju bojažljiva, ne usude se donositi odluke, zauzimati za sebe ili zdravo podnositi odbijanje. Odrastaju a da nisu naučila 

donositi procjene i snalaziti se u životu.

Rizici kojima ih izlažemo u tim slučajevima veći su od imaginarnih situacija od kojih ih nastojimo zaštititi. Ostavljamo ih ranjivima i nesposobnima nositi

se s mnogo većim životnim izazovima koji ih nesumnjivo čekaju u životu.

Kako prepoznati odgajamo li djecu pretjerano zaštitnički?

 

Kad preuzimamo na sebe stvari koje djeca već mogu svladati, sputavajući ih da rade nešto na ‘svoju ruku’, čak i ako im u početku ne ide najbolje.

Ako sami mogu obuti cipele, neka to i učine. Ako žele probati sami se hraniti, iako još nemaju razvijene sve potrebne motoričke vještine, dopustite im

da probaju, unatoč neredu koji će napraviti. U svakoj novoj situaciji, podučite ih kako se ispravno pristupa novim problemima. To zahtijeva veliko strpljenje

i nesebičnost te svjesno pretpostavljanje tuđih interesa našim vlastitim.

Kako izbjeći pretjerano zaštitnički odnos?

Uvijek imajte na umu konačni cilj.

Cilj je pomoći djeci da odrastu u odgovorne, sposobne, sretne ljude. Naš je zadatak pripremiti ih za život u svijetu u kojem će moći funkcionirati bez

naše pomoći. Tu smo da ih volimo i štitimo, ali uvijek se trebamo podsjetiti da smo ovdje kako bi ih samo usmjeravali na pravi put. Naravno da ne želimo

da osjećaju neugodu, razočaranje, frustraciju, ali bez obzira na naš najveći trud, to će se svejedno dogoditi. Moramo to prihvatiti i umjesto da im pomažemo

da izbjegnu iskustvo stvarnog života, naučimo ih kako da ga podnesu na što bolji način.

Stalno preispitujte vlastite motive za pretjerano zaštitnički stil.

Zastanite na trenutak i razmislite otkud dolazi potreba za tolikom zaštitom? Možda ste takvi kako ne biste morali ulagati dodatni trud? Možda ste slične

loše obrasce naslijedili od svojih roditelja? Ne želite da vaše dijete doživi odbijanje koje ste i sami doživjeli u djetinjstvu? Možda ste jednostavno

nestrpljivi ili volite osjećaj ‘kontrole’ i moći? Ne vjerujete svome djetetu? Sami se ne osjećate dobro u nepoznatim situacijama? U konačnici, možda niste

dobro upoznali svoje dijete i njegove potrebe?

Najčešći je razlog to što si ne želimo stvoriti dodatne poslove. Kad smo vani u parkiću, ne želimo da se djeca uprljaju, a kad se dijete nastoji samo popeti

u autosjedalicu, obično negdje žurimo i nemamo vremena za to te postajemo nestrpljivi. Često nam se ne da čistiti dodatni nered po kući, nakon njihova

jela ili igre. Sve se to bitno razlikuje od mjera sigurnosti koje ih štite od opasnih ozljeda, a koje su svakako nužne.

Poštujmo dječju igru!

Igrom djeca uče najbitnije lekcije o svijetu koji ih okružuje. Slobodna igra nudi divne prigode za razvijanje kognitivnih, jezičnih i motoričkih vještina.

Djeci treba puno kretanja, istraživanja, trčanja, skakanja i igranja mnogih uloga. Pustite ih da se igraju!

Dopustite im da iskuse nove stvari, da grade dvorce u pijesku ili blatu, da se slobodno zaprljaju i posvađaju s drugom djecom oko pravila igre. Jako je

bitno pustiti ih da sami rješavaju probleme na koje nailaze, bez vaših intervencija. Naučite ih kako da se odnose prema strancima ili novim situacijama.

Dokazano je da djeca MANJE padaju i ozljeđuju se, kad im roditelji daju više slobode, umjesto da ih stalno upozoravaju na potencijalne opasnosti od pada

ili ozljeda.

Izbjegavajte pretjerano organiziranje i nametanje prevelikog broja obveza, kako bi djeci ostalo puno vremena za igru. Jedna ili možda dvije aktivnosti

i više su nego dovoljne. Osigurajte djeci nestrukturirano vrijeme kada će moći samostalno rješavati probleme. Nemojte im govoriti što da rade i nuditi

prevelik broj izbora, već ih ohrabrujte da sama otkrivaju izvore zabave. Prevelik broj igračaka i igara je – suvišan. Neka što više vremena provode vani, 

istražujući lišće, kamenje i drveće.

Djeca kojoj nedostaje vremena za igru, postaju manje kreativna te je veća vjerojatnost da će poslije u životu pokazivati simptome depresije i tjeskobe,

biti manje društvena i empatična, patiti od nesigurnosti i neodlučnosti, a najmanji izazovi predstavljat će im nepremostive prepreke.

Podučite ih na vrijeme kako se ponašati u određenim situacijama

Primjerice, prije odlaska na bazen objasnite im pravila ponašanja i osnove sigurnosti. Ključno je upozoriti ih na vrijeme, prije nego što dođu na bazen,

a ne tijekom boravka tamo. Tako ćete izbjeći pretjerano zaštitnički odnos tijekom aktivnosti i nećete ometati djecu u uživanju i izražavanju.

Pripremila: Gordana Kolanović

Izvor: http://harfa.hr