Svjetski dan pčela nije samo prilika da se prisjetimo ovog sitnog bića bez kojeg je opstanak života na Zemlji nemoguć, već i slijepog pčelara i inovatora u pčelarstvu Françoisa Hubera ( 1750.-1831.) François Huber bio je švicarski entomolog koji se specijalizirao za medonosne pčele, a o kojem Maja Lunde u svom djelu „Povijest pčela” (Ljevak, 2015.) piše sljedeće:
„Priču o Françoisu Huberu znao sam iz studentski dana, ali se nikad nisam pošteno zadubio u njegovu teoriju. Rođen je 1750. u imućnoj švicarskoj obitelji. Otac se pobrinuo da obitelj postane bogata pa mali François za razliku od njega nije morao od djetinjstva raditi. Ali obitelj je imala jasna očekivanja od njega: morao se intelektualno uzdizati i tak opravdati svoje postojanje. Morao je nešto stvoriti, nešto što će proslaviti obiteljsko ime, trebalo ih je upisati u anale povijesti. François je davao sve od sebe da usreći oca. Bio je inteligentno dijete i već kao mali čitao teška djela, Bdio je do dugo u noć zaklonjen hrpom debelih knjiga, čitao dok mu oči ne bi naotekle i počele suziti, dok boj me bi isijavao iz njih. Na kraju mu je to postalo previše, pritisak je bio prevelik i oči više nisu mogle. Knjige ga nisu odvele u prosvjetljenje nego u mrak.
Kao petnaestogodišnjak gotovo je oslijepio. Poslali su ga na selo, s uputom da miruje i ne napreže se, mogao je sudjelovati u poljodjelskim radovima, i to je bilo sve.
Ali mladi François nije mogao mirovati, jer nije zaboravio očekivanja koja su nekoć bila na njegovim plećima i um mu je bio tako ustrojen da sljepoću nije vidio kao prepreku nego kao mogućnost, jer ovo što nije mogao vidjeti,. Mogao je čuti, a oko njega je na sve strane vrvjelo životom. Ptice su pjevale, vjeverice coktale, vjetar šumio u krošnjama i pčele zujale. Upravo su one privukle njegovu pozornost.”
François Huber je uveo nekoliko inovacija u pčelarstvo, a prva od njih je bila u odnosu čovjeka i pčele. Naime, do tada su ljudi uzimali med iz košnica divljih pčela, dok je on našao način da se pčele počnu držati uz kuće, kao vrsta domaćih životinja.
Također, pletenu je košnicu iz koje se med teško uzimao i to uvijek uz žrtvovanje pčelinjeg saća, zamijenio je košnicom koja se otvarala kao knjiga, a u kojoj je svaki list bio okvir za pomladak i med.
Danas se takva vrsta košnice više ne koristi u izvornom obliku, ali sve košnice koje su uslijedile temeljene su upravo na ovoj inovaciji svojeg doba. Zajedno sa suradnicima otkrio je pojedinosti iz životnog ciklusa medonosnih pčela koje su nam danas poznate i smatramo ih samorazumljivim.
Danas možemo iskazati zahvalnost Huberu za njegova otkrića, a pčelama pokazati isto imajući na umu njihovo zdravlje i zaštitu jer je već odavno poznato da kad pčele nestanu, povući će za sobom sav život na Zemlji.
Pripremila: Javorka Milković