Svi roditelji žele odgojiti sretnu, zdravu i savršenu djecu. U tome zapravo nema ničeg lošeg, osim ako to znači djeci nametati nerealna očekivanja ili
ih pak nikada ne smatrati odgovornima za loše ponašanje. Dok se trude djeci pružiti lijepo djetinjstvo, ne opterećivati ih nemilim događajima roditelji
će ipak griješiti, ali i učit istovremeno. Slijede tri najproblematičnije danas popularne metode odgoja:
1. Helikopter-pristup
Prema istraživanju koje je objavio Psychology Today, „istraživači pronalaze neprikladne, neurotične roditeljske taktike koja ne samo da kompromitiraju
djetetovu autonomiju, vještine i razvoj već i reflektiraju kritički stav roditelja koji hvale djecu kada su dobra, ali ne pokazuju toplinu – svjesno ili
nesvjesno – kada im dijete doma ne pokaže sve petice“.
Normalno je da ne želimo da nam djeca ikada budu povrijeđena, emocionalno ili fizički, ali nažalost ne živimo u takvu svijetu. Zapravo, ako bdijemo nad
djecom cijelo vrijeme, štitimo ih od svega što bi im moglo nauditi, ne dopuštamo im da se mijenjaju, uče i razvijaju. Ozlijeđena i oguljena koljena često
se događaju, druga djeca nerijetko ne žele dijeliti svoje stvari, nastavnici znaju biti nekorektni, ali moramo i mi naučiti da se takve stvari jednostavno
događaju. Tek kada dožive to iskustvo djeca će naučiti sama se izboriti za sebe i nositi se s boli i razočaranjima koja su sastavni dio života.
Psiholog Michael Ungar, predstojnik Centra za istraživanje otpornosti Sveučilišta Dalhousie, rekao je da je „smisao roditeljstva odgojiti dijete koje je
spremno nositi se sa zadaćama odraslih… Uvijek je bolje osnažiti djecu da biraju dobro i odlučuju za sebe namjesto učiti ih ovisnosti o roditeljima koji
će za njih sve riješiti.“
2. Pristup štovanja
Još je jedan problem s kojim se roditelji suočavaju, to je ideja da su im djeca savršeni mali anđeli koji predstavljaju srž postojanja. Takvi roditelji
smještaju djecu na pijedestal na kojem im se mogu klanjati, dati im sve što požele i živjeti u uvjerenju da je s njihovom djecom sve u redu. Takvi roditelji
nerijetko ignoriraju opomene. Niža ocjena mora biti nastavnikova krivica umjesto učenikove, a viša se ocjena jedina očekuje kao važeća.
Education.com iznosi nekoliko razloga za nasilje među mlađom djecom, uključujući „pretjerano permisivne roditelje“ te „nedostatak roditeljskog nadzora“.
Roditelji koji ne reagiraju na djetetovo negativno ponašanje samo dodaju težini problema nasilja u školi. Kada dijete osjeća nedostatak posljedica za svoje
postupke dok je još u razvoju, osjeća i manje inhibicije dok krši pravila kada već odraste.
The Daily Mail, britanski dnevni list, objavio je članak kojim se obraća „preopuštenim roditeljima“ i „djeci kojoj se sve dopušta“ u kojemu je reporterka
Judith Woods napomenula je da „kombinacija roditelja koji previše ugađaju djeci koja su ionako sve zahtjevnija rezultira generacijom derišta loših namjera.
I na taj način nadograđujemo probleme u budućnosti ako ne promijenimo pristup roditeljstvu.“
Ma koliko lijepo bilo vidjeti sve dobro u našoj djeci, moramo otvoriti oči i uočiti njihove karakterne mane. Tek im tada možemo pomoći i usmjeriti ih na
razvoj onih crta koje će im pomoći kasnije u tinejdžerskoj i odrasloj dobi. Razmazimo li ih, očekivat će da život bude jednostavan, a okrutna stvarnost
poništit će sve dobrobiti koje su im dane u tako malo vremena.
3. Natjecateljski pristup
Ovaj se pristup ne odnosi samo na roditelje koji djecu tjeraju da uspiju u određenom sportu ili glazbi. Dapače, odnosi se i na roditelje koji se natječu
s drugim roditeljima. Primjerice ako je otac inženjer i ako se održava sajam znanstvenih radova, projekt na kojemu radi njegovo dijete vjerojatno će zasjati
u punom sjaju, ali će se prepoznat će se očeva pomoć u tome. Zauzvrat dijete osjeća pritisak da mora uspjeti u svakom sljedećem projektu, ne zato što ono
želi pobijediti, već zato što otac želi pobjedu.
Katkad je važno vidjeti razliku između želje da dijete uspije jer je to za njega najbolje naspram onoga što je za nas najbolje.
The Washington Post javlja da je „natjecateljsko podizanje djece možda najpopularniji sport u nekim dijelovima Amerike, posebno bogatijima“. Međutim „najbolji
ishod za vašu djecu – najbolji, bez značajnijih iskušenja – jest da im se pronađe mjesto u životu koje im odgovara po pitanju vještina, temperamenta i
strasti“.
Pokušajte pustiti svoja nadanja, ciljeve i snove. Da, dobro je željeti nešto više za djetetovu budućnost, ali nije ispravno upraviteljski živjeti njihov
život. Neka iznalaze vlastite interese i dopustite im da sami pronađu svoju sreću.
Nema savršenog pristupa roditeljstvu jer su svi roditelji i djeca različiti. Najviše se valja nadati tomu da će se pronaći kombinacija stilova koji odgovaraju
stanju stvari. Povežite svoju ljubav prema djeci sa željom da uspiju brinući se za svoje dobro. I ponovno ćete griješiti, a vaša će se djeca ozlijediti
kao i posrnuti, ali na kraju će ipak sve biti u redu.
Pripremila: Irena Orlović