Poštovana Predsjednice Republike,
Poštovani Predsjedniče Vlade,
Poštovani Predsjedniče Sabora,
Poštovani Potpredsjednici Vlade i Sabora,
Cijenjeni Svi!
Kako na dva apela naslovljena svima vama i odaslana na odgovarajuće adrese nismo dobili nikakav odgovor, obraćamo vam se putem medija, vjerujući da naše
zamolbe i vapaje do vas nisu propustili oni koji razlučuju važno od nevažnog, a mi smo očito završili u varijanti sa prefiksom ne.
Pišemo Vam u ime građana drugoga reda, 6200 slijepih osoba čiji je Bijeli štap spao na prosjački, a dostojanstvo poodavno izgubilo status života u jednom
razvijenom, socijalno osjetljivom društvu. Sljepoća je očito tek ogrebotina, sa kojom se može dobro i lako živjeti, pa otud nebriga i zanemarivanje naših
članova, od kojih većina nema sredstava niti za podnošljivo siromaštvo.
Imamo najmanju Tuđu njegu i pomoć u Europi, nemamo pravo na osobne invalidnine, udruge u kojima ostvarujemo neka svoja prava i od kojih dobivamo neke socijalne
usluge svako mjesečno gube sredstva, tako da će ljeto donijeti zatvaranje većine udruga, a naša krovna udruga pod utjecajima famozne uredbe kojom su smanjena
sredstva civilnom društvu, jedva će dočekati jesen.
Uskoro će Hrvatski Savez slijepih obilježiti 70 godina postojanja, a jedina moguća i izgledna manifestacija povodom te obljetnice bit će Ključ u bravu.
Pokušali smo Vam ukazati da se udruge osoba s invaliditetom ne bi trebale tretirati kao sve ostale udruge civilnog društva budući da o radu ovih udruga
ovisi ostvarivanje niza prava osoba s invaliditetom. Ako je postojala volja da se financiranje Hrvatske gorske službe spašavanja, Crvenog križa i Olimpijski
odbor uredi zakonski, onda smo sigurni da se može na održiv način urediti i financiranje udruga i saveza osoba s invaliditetom.
Briga o osobama s invaliditetom je odgovornost države, a ona ju je u velikoj mjeri prenijela na udruge i saveze, pri čemu se sada ostavljaju odgovornosti,
a uskraćuju sredstva za njihovo izvršavanje.
Mi smo svjesni da treba štediti te da treba smanjiti deficit, ali se pitamo da li se to mora raditi upravo preko najranjivijih skupina u društvu. Nije
nam jasno kako malo razumijevanja i suosjećanja postoji u institucijama vlasti prema teškoćama s kojima se osobe sa invaliditetom susreću u životu.
Molimo vas!
Da se izmijeni Uredba o lutrijskim sredstvima, usvojena na telefonskoj sjednici Vlade 22. 04. te da se iz smanjenja sredstava Nacionalnoj zakladi za civilno
društvo, izuzmu udruge osoba sa invaliditetom, budući da te udruge odrađuju posao države, te skrbe i brinu o spomenutim osobama.
Isto tako molimo, da se financiranje ovih udruga sustavno uredi zakonom, a nacrt istoga smo spremni, u suradnji sa drugim savezima predložiti resornom
ministarstvu i Saboru Republike Hrvatske.
Bit ćemo naravno zadovoljni, ako se smanjenje sredstava može premostiti u okviru resornog ministarstva iz kojeg smo zapravo upućeni na Nacionalnu zakladu
prije nekoliko godina.
Razgovori sa gđom. Bernardicom Juretić, ministricom socijalne politike i mladih, te sa Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva, pokazali su veliki
stupanj razumijevanja za teškoće s kojima se osobe s invaliditetom susreću u Hrvatskom društvu, ali razumijevanje bez konkretne akcije neće spriječiti
gašenje udruga koje se brinu o osobama s invaliditetom. Možda smo u spomenutim razgovorima dobili dozu ohrabrujućeg optimizma, no dno na kojemu živimo
preblizu je i nema vremena za duga čekanja.
UPRAVNI ODBOR
HRVATSKOG SAVEZA SLIJEPIH
Izvor: